Kako Plenković radi za Obersnela

Proračun je kralj svake vlasti. On govori gdje će se trošiti novac, izravna je produžena ruka svakog vlastodršca i instrument provedbe svake politike. Ako Sabor ne podrži državni proračun, državna vlast pada zajedno s premijerom. To je elementarno pravilo parlamentarne demokracije.

No, ne baš uvijek. Plenkovićeva Vlada kreće u izmjene zakona koje će onemogućiti da lokalni »šerifi« – gradonačelnici, načelnici i župani – kad im padne proračun, i sami padnu. To je rješenje kojim će pokušati dokinuti problem umjetno izazivanih kriza vlasti u općinama, gradovima i županijama, te novih izbora koji ipak i koštaju, a i usporavaju odvijanje normalnog života ondje gdje se održavaju. Grad ili općina koja ide na nove izbore zbog političkog inata političkih suparnika tada često ostaje bez novih škola i ambulanti, sve stoji radi malomišćanskih svađa. To svakako nije produktivno i Plenković je u pravu da tome treba pokušati stati na kraj.

Ali, u prijevodu, u praksi će to značiti primjerice da su sve svađe oko Trga maršala Tita u Zagrebu ili oko kohabitacije u Gradskom vijeću Rijeke, već sad uzaludne. Čim Bandić uspije konstituirati Skupštinu, postat će nesmjenjiv. Hasanbegović i Esih, jednako kao i SDP-ovci, moći će pjevati borbene: prošao mu proračun u Gradskoj skupštini ili ne prošao, Bandića neće imati tko smijeniti.

Isto je i u Rijeci: mogu se u Akciji mladih, Živom zidu, Mostu i kod Hrvoja Burića veseliti koliko hoće da Vojka Obersnela drže u šaci i da su ga nakon 17 godina apsolutizma natjerali na kohabitaciju. Realnost je da ga u Gradskom vijeću više neće moći smijeniti. Čak i ako ne dobije većinu za svoj proračun, ostat će u fotelji gradonačelnika.

Naravno, iznimka su kaznena djela ili zloupotrebe položaja. Ali uz uobičajen rad u samoupravi, lokalni čelnici tek će sada postati carevi. U trenutku kad je 2012. godine Arsen Bauk kao tadašnji ministar uprave napisao zakon koji je donio takav trend destabilizacije lokalnih vlasti, mnogi su upozoravali da to nije dobro, da će se stalno održavati lokalni izbori i trošiti novac poreznih obveznika. I tako je i bilo. Stalne političke bitke iscrpile su već i građane, pa čak i političare. A onda se pojavio Andrej Plenković i odlučio relaksirati situaciju i privesti kraju te male politikantske sukobe. Ali i – vidno razveseliti Vojka Obersnela, koji je jučer nakon sastanka s premijerom cvao. Mada u Gradskom vijeću Rijeke više nema većinu, neće ga imati više tko smijeniti.

A naravno da Plenković do te ideje nije došao zbog Obersnela niti SDP-a, nego zbog sebe. Naime, učvršćivanje položaja lokalnih načelnika odgovarat će u prvom redu njemu samome, kao predsjedniku HDZ-a, kojemu treba čvrsta stranačka baza kako bi proveo unutarstranačke izbore najesen i raščistio HDZ od raznih balasta. A gdje ćeš lojalnijeg birača od zadovoljnog i nedodirljivog općinskog načelnika?! Plenković će time dodatno učvrstiti i vlastiti položaj te će mirno ploviti svojim mandatom predsjednika Vlade do 2020. godine.

A onaj kome smeta to što će i Obersnel kolateralno konzumirati plodove takve politike HDZ-a, tko mu kriv.

Tihana Tomičić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unapred smo zahvalni: