Pretrčali su nas i Rumunji

Hrvatska nastavlja zaostajati za zemljama Europske unije. Događa se to unatoč gospodarskom oporavku, jer se ostali razvijaju brže od Hrvatske. To potvrđuju i podaci Eurostata za 2016., prema kojima stupanj ekonomske razvijenosti naše zemlje, kad je riječ o BDP-u po stanovniku, iznosi 59 posto od prosjeka članica EU-a, što je manje nego kad smo ulazili u Uniju.   

Međutim, građanima je daleko zanimljiviji podatak da se Hrvatska, prema osobnoj potrošnji stanovnika, nalazi na pretposljednjem mjestu u EU. Iza nas su samo Bugari kojima osobna potrošnja iznosi 53 posto od prosjeka Unije. Hrvate s 59 posto pretekla je čak i Rumunjska, koja je lani dostigla 63 posto od prosjeka.

Dakle, prestigle su nas sve bivše komunističke zemlje koje se danas nalaze u EU, osim Bugarske. Pretrčali su nas oni koji su nam prije 1990. gledali u leđa.

Ti podaci kao da više nikoga ne uznemiravaju. Domaći političari svih boja opravdavaju propadanje Hrvatske time što je zbog rata zakasnila na putu u EU, pa nije dobila investicije u proizvodnju – poput Mađara, Poljaka, Čeha ili Slovaka. No, to su obični izgovori. Turska nije članica EU-a, ali je također pretekla Hrvatsku. Došla je na 62 posto od prosjeka EU-razvijenosti, a na 61 posto potrošnje po stanovniku.

Nije mogla privući ni velike strane investicije, jer ih (kurdski) terorizam odvraća već desetljećima. Ipak, Turska se barem 15 godina razvija daleko brže od članica EU-a, a prestigla je sve balkanske zemlje, osim Grčke.  

Očito je da Hrvatska već tri desetljeća bilježi gospodarsku stagnaciju, najveću u posljednja dva stoljeća. Očito, slobodno tržište i slobodna trgovina  nisu joj koristili, nego škodili. Hrvatska je u Europi i svijetu jedan od najvećih gubitnika globalizacije.

Prema izvješću UNCTAD-a za 2016., dobitnici su ponaprije Kina i dio Azije, a gubitnici su zemlje Afrike, Latinske Amerike i dio tranzicijskih država, među kojima se očito nalaze balkanske zemlje i Hrvatska. Prema objašnjenju UNCTAD-a, u globalizaciji su bile uspješne zemlje koje su imale industrijsku politiku i koje su tečaj nacionalne valute prilagođavale potrebama konkurentnosti gospodarstva.

Hrvatska već dva desetljeća nema industrijske politike, niti slobodnog tečaja valute – u čemu je slična Bugarskoj. Ukratko, vlade u samostalnoj Hrvatskoj ne postavljaju se aktivno prema razvoju gospodarstva i ne koriste državne poluge za njegovo usmjeravanje. Razvoj događaja prepustile su tržištu, dobroj volji stranog i domaćeg kapitala te naputcima EU-a. Rezultat je zaostajanje zemlje i masovno iseljavanje.

Naravno, političke elite iz HDZ-a i SDP-a ne žele priznati kolektivnu odgovornost za propadanje zemlje. Nastavljaju ponavljati izgovore: »Još nismo uspjeli pokrenuti Hrvatsku, ali radimo na tome«. Ne pokazuju nikakvu inventivnost, niti namjeru za promjenu ponašanja.

Glavna im je briga ispunjavanje domaćih zadaća Europske komisije, koju zanimaju samo deficiti, i koja još nijednu članicu nije prozvala zbog prevelike nezaposlenosti stanovništva, ili zbog zaostajanja u razvoju.

Branko Podgornik, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: