Vedrana Rudan - Klinton je Srbe "genocidirao na rate", ali ni Hrvati nisu bolje prošli

Vedrana Rudan, intervju za dnevni list ''Blic'', 28. 6. 2017.

Rekli ste da hoćete da govorite za novine samo ako ćemo o osiromašenom uranijumu i o inicijativi “Ispitivanje posledica NATO bombardovanja” pokrenutoj u Srbiji?

- Velika je stvar da je neko u Srbiji konačno stavio to na dnevni red. Doduše stidljivo, malo se o tome govori i piše. To je najvruća tema na ovim prostorima. Ljudi umiru poput štakora i u Hrvatskoj i u Srbiji i na Kosovu, rak nas ždere. Bebe, djecu, mlade. Jedina sam ili jedna od vrlo retkih, i time se ponosim, koja je načela u javnosti tu temu. Govorim o tome od kada je NATO bombardovao Srbiju. Klinton je genocidirao Srbe na rate. Ni Hrvati nisu bolje prošli. Nikad nećemo saznati koliko je bombi bačeno u Jadran. Ipak, Srbi i Albanci na Kosovu najveće su žrtve. Klinton, Gospodin Nasmešeni, učinio je to, a nije trepnuo. Njegov prijatelj, kolega u zločinu Toni Bler bio je od 2014. pa do 2016. Vučićev “savetnik” za pitaj boga što. Vučić je tada izjavio da njegove “savete” ne plaća Vlada Srbije nego da Blerovu savjetodavnu agenciju financiraju Ujedinjeni Arapski Emirati. Bler je bio previše pametan da bi se ukazivao građanima Srbije, a poznato je da je jednom prilikom poslje “predavanja” koje je održao Vučićevim ministrima u Klubu poslanika u Tolstojevoj ulici pobjegao kroz vrata za poslugu kako bi izbjegao srpske novinare. Samo srpski i hrvatski političari, ipak je Hrvatska u NATO-u, mogu pušiti ubojicama svojih naroda i to prikazati kao čin koji će naše narode odvesti u bolje sutra. Ni najbolesniji um ne može zamisliti izraelsku vladu koja nakon Holokausta za savjetnika poziva nekog od “uglednih“ nacista. Ne, ne pretjerujem. Neki su preživjeli Holokaust. Osiromašeni uran neće nitko.

Statistika govori o porastu...

- Istinu nam nitko ne govori. Ni u Hrvatskoj ni u Srbiji ne vodi se računa o zdravlju običnih ljudi. Kad se razboli neko od političara ili ovih koji su se obogatili na otimačini, oni se leče u najboljim svetskim klinikama. Mali ljudi čekaju smrt u nekoj rupčagi koja se zove “bolnica”. Zdravstvo u Hrvatskoj je u stravičnom stanju. Nema plahti, lijekova, zidovi se ruše pacijentima na glavu, građani sakupljaju dobrotvorne priloge za liječenje djece, na zračenje se čeka li čeka. Cvetaju privatne klinike, lekari odlaze iz Hrvatske, a naš ministar zdravstva kaže da bolesnicima više znači “jedan svećenik nego dvadeset liječnika”. Ljudi kojima verujem kažu da ni u Srbiji nije bolje. Srbi su življi od Hrvata. Imaju neki žar, ovakav ili onakav, umeju da izlete na cestu, ne samo zbog nogometa, dignu glas... Čudi da ste se tako smirili.

Možemo li reći da ste u Beogradu tajno?

- Ovde sam privatno. Volim Beograd, uživam u udisanju njegovog zraka ma koliko kancerogen bio.

U svakom slučaju danas je u Beograd, na inauguraciju, došla i Kolinda Grabar Kitarović, vaša predsednica?

- Ne znam kako se službeno tumači njezin dolazak. Ako netko misli da je u Beograd stigla “Hrvatska”, jako se vara. Kolinda je Američka Djevojka, Vučiću je na noge došla “Amerika”, ne “Hrvatska” što je za vas bitnije jer Hrvatske ionako nema. Ipak, drago mi je da je bila na inauguraciji. Nema apsolutno nikakvog smisla da dalje ratujemo. Ni verbalno. Dosadilo je to i Srbima i Hrvatima, običnim ljudima. Par divljaka koji urlaju po stadionima su samo egzemplari, doduše sa visokim koeficijentom upotrebne vrednosti u stranačke dnevnopolitičke svrhe. Čujem da ovaj samit upoređuju sa Titovom sahranom. Dokle ide ljudska glupost? Titova sahrana bio je najveći skup državnika u povjesti čovečanstva. Ni pre ni posle ničeg takvog. A ta potreba, pre svega u medijima, da se običnu inauguraciju na kojoj nije bio čak ni Tramp poredi sa istorijskim presedanom je neverovatna. Srbija je danas ono što i Hrvatska, krhotina nekad velike, moćne zemlje. Živimo u vreme dominacije idiota, zato je takva usporedba moguća.

U kakvom to vremenu mi živimo?

- Kad mediji osećaju potrebu da naduvaju krive stvari, a o pravim temama ne govore kao da su se zavetovali na ćutanje. Imaju svoje sponzore, svoje klanove... njihovi vlasnici su sluge političara, ovi opet sluge drugih političara dok 90 posto ljudi, tj. običan svet živi neokolonijalni pakao.

Zapadni zvaničnici su rekli da je Vučić faktor stabilnosti u regionu, svojevremeno su za Miloševića govorili da je garant mira na Balkanu...

- Čim Amerikanci krenu analizirati stanje u nekom delu kugle zemaljske, neka tim građanima dragi bog pomogne. Nedavno sam pročitala u zapadnim medijima da su Ameri zabrinuti zbog YU prostora i da mirišu rat. Ako su oni zabrinuti, ti nema šta da brineš - rata će biti. Pretpostavljam da će zapaliti Makedoniju, ili Kosovo, BiH... Kad Jugoslavija opet plane, kamo ćemo pobjeći? U Siriju, Libiju, Irak, Tunis, Avganistan… Hrvati će tu bolje proći jer tamo već ratuju. Živimo u paklu i može bit samo gore. Nažalost, oba naša naroda su lobotomirana. Ne reagujemo ni na jednu temu. Sve gutamo. U Hrvatskoj su bili izbori i ljudi su glasali za određene opcije i političare. Onda su se akteri različitih profila ujedinili u nešto deseto. Čemu glasanje? I “desni” i “levi” samo su borci za svoje dupe. Niko se u Hrvatskoj ne buni zbog perverznih koalicija. U posljednje se vrijeme pojedince koji se oglase preko Fejsa, zgroženi postupcima naših političara, hapsi i baca u zatvore. Uskoro će na robiju svi koji se usprotive budućoj koaliciji SDP-a i HDZ-a.

Mislite da je ovde bolje?!

- Ne mislim da bismo stanje u Hrvatskoj trebali ocjenjivati analizom stanja u Srbiji. Ako je vama gore nego nama, to znači da je nama bolje nego vama, što znači da je nama dobro. Žalosna je to utjeha. Ali čitav svet se pretvorio u pakao, pa ne moramo biti baš toliko frustrirani. Lete u vazduh ljudi i mostovi u Parizu i Londonu. Čovjek nije siguran ni u najtvrđim utvrdama “demokracije”. Evropljani su užasnuti “zločinima” kojekakvih “terorista”, a zanemaruju da su zemlje Zapada najveći teroristi na svijetu. Pobismo, ako smo i mi “Zapad”, milijune nevinih širom svijeta. Tko to kaže, tko to laže da Britanac vrijedi više od Avganistanca?

Nije tajna da volite beogradske knjižare, jeste li zavirili ovoga puta?

- Meni, građanki Hrvatske, beogradske su knjižare spomenici nulte kategorije u koje ulazim puna strahopoštovanja. U Hrvatskoj knjižare više ne postoje. Izdavaštvo je crklo, osim nekolicine izdavača mafijaša koji su u direktnoj sprezi sa hrvatskim pokvarenim političarima. Ti izdavači dobivaju lovu od države za svoje “projekte”, od te love finansiraju izdavanje sramotno skupih knjiga koje im onda država otkupljuje za biblioteke, pa ih opet plaća. Nakon nekoliko mjeseci preskupe se knjige prodaju preko interneta po sistemu “pet za jedan”. Hrvatska prezire kulturu zato jer Hrvatskom vladaju divljaci koji nisu u životu pročitali tri knjige. Zanimljiva je ta priča o “tragediji” koja se dogodila hrvatskim izdavačima. Oni kao propadaju, stalno traže love, pritom u svojoj kuknjavi nikad ne spominju pisca. Još im nitko nije rekao da izdavaštvo bez pisca ne postoji, da u Hrvatskoj čitača ima, ali da ne žele čitati bljuvotine koje veličaju “domoljublje”, “bogoljublje”, “naciljublje” i ostala “ljublja”. Pisci, siromašni i zgroženi onim što se u hrvatskoj kulturi dešava šute i mole boga dragoga da im bar knjiga izađe iako znaju da više ne postoje mjesta gdje bi se ona mogla kupiti. Hrvatski pisci su kukavice. Ni na pamet im ne pada da o tome progovore. Ponavljam, teza da Hrvati ne čitaju je laž. Izdavači se u Hrvatskoj ponašaju prema piscima kao prema kriminalcima koji od njih žele, na pravdi boga, oteti lovu. Pisac nikad ne zna šta je prodato, kada, da li... Imam čast i sreću što svoje knjige objavljujem u “Laguni”. Nezamislivo je da na ovim našim divljim prostorima postoji izdavačka kuća koja meni m e s e č n o šalje izveštaj koliko je knjiga prodala. Mesečno! U Hrvatskoj to nijedan izdavač nikad nije učinio nijednom piscu. Nedavno sam saznala da država za hrvatske biblioteke nije otkupila nijedan primerak moje knjige “Muškarac u grlu” iako sam jedan od najprevođenijih hrvatskih pisaca. Krajem godine u Americi izlazi moja treća knjiga, a pred koji dan su me kontaktirala čak tri poljska pozorišta koja žele dramatizirati moje knjige. Istovremeno se otkupljuju kojekakve monografije sa fotografijama hrvatskih plaža, glavni kulturni “selektor” u Hrvatskoj je Zlatko Hasanbegović, najpoznatiji hrvatski ustaški maneken. Ne žalim se. Kad živiš i pišeš u takvoj državi, časno je biti neotkupljen.

Koja vam je knjiga najprodavanija u Srbiji?

- Trenutno „Uho, grlo, nož“. Odmah zatim „Muškarac u grlu“, a i druge dobro idu. Neću više objavljivati knjige u Hrvatskoj. Neka Hrvati kupuju moje srpske knjige, ionaku su bar tri puta jeftinije.

Tema buduće knjige?

- Odnos roditelji-djeca. Vruća tema. Najvruća. Djeca rastu, postaju ljudi. Dolaze nam glave. Roditelji prodaju vlastiti krov nad glavom da bi djeci mogli platiti dugove kod dilera droge, deru sebi kožu s leđa da bi od nje njima mogli sašiti kaput. Napisat ću knjigu o tome da su nam naša deca najveći neprijatelji i naša jedina, bezuvjetna i doživotna ljubav. Nažalost.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: