Dajte Kninu da jede i pije

Najlakše bi bilo sad zaguditi domoljubno. O velikoj pobjedi, požrtvovnim braniteljima, hrvatskoj zastavi koja se toga dana zavijorila na kninskoj tvrđavi. Najlakše bi bilo prešutjeti ono o čemu se u našoj kući tako ustrajno šuti. Jedno uveličati i istaknuti, drugo uniziti i sakriti.

Tako funkcionira svaka manipulacija, a od manipulacija smo uglavnom sazdani, naročito mi, u svijetu medija. Zato i jesmo tu gdje jesmo - na dnu.

Ali nećemo tako Dino, nećemo..., rekao bi Šintor u jednom davnom filmu, iz vremena kad su tek rijetki mogli naslutiti kakva vremena dolaze. (Crni su im konji, crne potkovice, pisao je Branko Ćopić svom mrtvom prijatelju Ziji.)

Ima tko će guditi domoljubno. Ima tko od toga živi više nego dobro. Nećemo ni o zločinu nad srpskim civilima, jer ima tko bi o tome trebao. Eno je Documenta podnijela kaznenu prijavu za jedan od nekažnjenih zločina, još jednu kojom će netko u Državnom odvjetništvu obrisati..., da prostite...

Još nije vrijeme. Tako su ražalovani komunisti nakon demokratskih promjena odgovarali na osjetljiva pitanja o pojedinim mračnim pričama iz njihovog doba. Još nije vrijeme, vjeruje pravosuđe u samostalnoj, demokratskoj i nadasve pravnoj Republici Hrvatskoj.

Ono o čemu želimo pisati jest život u sjeni velike pobjede, koja će se i ove godine slaviti u Kraljevskom gradu. Život u Kninu. Nekoliko puta bili smo na proslavi Dana pobjede. Strijeljate me zbog manjka domoljublja, gospodine Marušić, ali dostojanstvenost državne proslave nalazili smo tek u tragovima.

Na tvrđavi je vonjalo po praznim frazama, u crkvi je vonjalo po jeftinoj politici, na ulici je vonjalo po pretjeranom konzumiranju alkohola i ustašlucima. Daleko od toga da se u Kninu nismo susretali sa svakodnevnim svijetom, kojem je strano sve navedeno.

Daleko od toga da nismo razgovarali s ljudima također željnima malo više dostojanstva u toj priči. Međutim, svaki put smo iz Knina ponijeli gorčinu. Ne toliko zbog fraza, (ne)realiziranih političara u mantijama i nepriličnih pjesama i uzvika na kninskim ulicama, koliko zbog razgovora što smo ih svaki put nastojali voditi sa što većim brojem Kninjana.

Teško ćete u drugim hrvatskim gradovima naći toliko ljudi s blokiranim računima koliko ih ima u Kninu. O nezaposlenosti da i ne govorimo. Kako otići veseo iz toga grada, kad vam valja otići na misno slavlje što se održava u nekadašnjoj tvorničkoj hali, nakon čega se susretnete s dvadeset ljudi, od kojih je petnaest nezaposleno.

Toga, doduše, više nema, jer mise se više ne održavaju u preuređenoj tvorničkoj hali, nego u monumentalnoj Crkvi, koja predstavlja jedno od najvećih ulaganja u Kraljevskom gradu u zadnjih dvadeset godina.

Ako nemaju kruha, dajte im da okrijepe duše, rekla bi parafraza one čuvene rečenice s gladnima, kruhom i kolačima. Ovih dana čitamo o problemima koje Knin ima s opskrbom pitkom vodom. Da bi se stanovnici okolnih sela napili vode, u pomoć su priskočile cisterne Oružanih snaga.

Koliko cisterni ima Grad heroj? Jednu. Do problema na rubovima grada došlo je zbog suše i još jedne sitnice: neizgrađenog vodovoda.

Može li usput jedno pitanje? Koliko će ono Marko Perković dobiti da domoljubno odgudi za dom spremni i druge uspješnice? Ništa, prava sitnica. Za jeftino domoljublje uvijek će se naći. Jeftino domoljublje se najlakše prima.

Zna to vrlo dobro kninska kraljica Josipa Rimac, gradonačelnica bez portfelja. Ali, dajmo makar jedan optimističan ton ovom 'sumoru'. Knin ima novog gradonačelnika. Zove se Marko Jelić. Jelić je dao »nezamislivu izjavu«.

– Svaka žrtva je žrtva. Svi civili koju su stradali težak su teret svakom normalnom čoveku. Nije prihvatljivo omaložavati bilo čiju žrtvu - patnja je patnja. Ja se nadam da će se vratiti oni koji su otišli. Ovo je njihova domovina i djedovina, nadam se da će to uvidjeti i vratiti se. Oni su posebno ugrožena grupa jer je riječ od starijoj populaciji, rekao je.

Govorio je o Srbima. Ej, o Srbima. Već ova izjava mogla bi biti signal da će napraviti više nego »kninska kraljica bez portfelja«. Možda vodovod? Ili će se i on nasukati na hrid jeftinog domoljublja, kao toliki prije njega?

U gradu bez posla, vode i kruha. U gradu blokiranih računa. U gradu kojem tepaju jednom godišnje, dok ostatak godine na njegovim ulicama neuspješno perspektivu traže ljudi iz srednje Bosne kojima je Tuđman namijenio sudbinu novih kolonista.

Žrtve humanog preseljenja stanovništva. O njima bi trebali govoriti i misliti oni na što drže govore na tvrđavi. Govoriti o životnom standardu Knina prava je mjera domoljublja. Mahati zastavama može svako. Jedan londonski umjetnik svojedobno je na britansku zastavu stavio natpis: koga opija mahanje zastavom, taj ne zaslužuje da je ima.      

Ladislav Tomičić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: