Kakav davež, ti turisti

Piše: Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Svaki put te ponovo iznenadi prepotentni mentalitet naših ljudi širom Dalmacije, gdje od dva-tri mjeseca turizma, cijelu godinu fino žive i debela većina stanovništva i lokalne zajednice. O gostima koji kod njih ostavljaju lijep novac i hrane im i školuju djecu – čast iznimkama – iza leđa govore sve najgore.

Nema razloga u tom smislu posebno isticati ime nijednog mjesta – a ove sam ih godine obišla baš dosta pa bih mogla – jer u svima je standardno razmišljanje uglavnom isto. Turisti su za njih naporni čudaci koji ih ugnjetavaju svojim nerazumnim prohtjevima. Horda dokoličara koja stvara nesnosne gužve. Raspuštena bagra koja se ovamo dovukla tko zna odakle da hoda u kupaćim gaćama i zabavlja se do tri u noći.

To su škrci, prevrću svaku kunu, skupo im je, ma nemoj, pa šta nisu ostali doma? Prijavljuju ti da imaju napuklu dasku na zahodu kao da je to neki svjetski problem? Dovlače svoje pse sa sobom u restorane i još nisu ni sjeli, a već za njih traže vodu. Stalno nešto zapitkuju. Ne znaju od čega je crni rižot. Tuširaju se kao da im nije more pod nosom. Ukratko: davež i tlaka.

Taj poremećaj je kolektivan i nadregionalan.

Turiste olajavaju  iznajmljivači apartmana u trokatnicama bez kanalizacije i u šlampavo nadograđenim betonskim obiteljskim kućama gdje plaćaš sto eura na dan, a sjediš na plastičnim stolicama iz Peveca i gledaš domaćine kako na gumu zalijevaju salatu. Idu na živce ugostiteljima koji izvan sezone zatvaraju svoje musave lokale jer za njih dolazi u obzir samo takav biznis kojim se za 100 dana zaradi predovoljno za 365.

Poduzetnici s kafićima i barovima sklepanima uz plaže i oblijepljenima plastičnim palminim lišćem zgražaju se što je sve ta bulumenta kadra tražiti da joj se donese. Pekare s kroasanima po deset kuna i pečenjarnice s hamburgerima i ostalim čudima brze posluge smatraju da Nijemcima i  Slovencima čine veliku čast što ih uopće poslužuju hranom iz koje curi staro ulje.

Lokalni maheri krcaju po 150 ljudi na svoje brodice da bi ih odvezli negdje na kupanje i servirali im lokardu, loše vino i natrulu dinju, a onda se smiju tim budalama koje to tako masno plaćaju. A čak i seljanke na placu, gdje je sva roba barem duplo skuplja nego na kontinentu, viču za tobom na sav glas ako si rekao da je za kilu smokava skupo 50 kuna.

Ima kod nas odličnih turističkih enklavica, i to za sve kategorije gostiju, ne samo za one dubokog džepa, nabasaš i na to čak gdje to uopće ne očekuješ, ali to je veliki otklon od prosjeka. Ono što je majka priroda dala našem Jadranu, lokalno stanovništvo zapravo naplaćuje stostruko, ali smatra da im ta bogata renta naprosto pripada.

I onda kažu, turisti su razuzdani. Pa zašto ne bi bili na svom vlastitom godišnjem odmoru? Galama je nesnosna? Pa iz vaših lokala, gdje ih derete kao mačke, trešti do neba danju i noću. Mokre naokolo? A niste postavili nijedan javni zahod. Plaže su prljave? Pa trebate ih čistiti svaki dan. Smeće je posvuda? Pa nigdje nemate nijedne kante, a reciklaža ni ne postoji. Sve puca po šavovima? Jasno da puca, iznajmili ste svaku rupu, broj ljudi se udeseterostručio, što biste htjeli?

Treba zaraditi od turizma sedam, osam, deset milijardi godišnje na ovakvom neredu i neradu. Pa barem, brate, da im kažete hvala.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: