Može li Kolinda ''privesti'' Plenkovića?

Tko izgubi dobitak, dobije gubitak – ne, to nije rekao samo Grunf nego otprilike i predsjednica Republike, govoreći o povratku mladih iseljenika u Hrvatsku. A to joj nije jedina pogrešna i banalna izjava zadnjih dana. Slična je i ona, sa istog skupa, o tome da je najveća prepreka za povratak mladih Hrvata u domovinu – jezična barijera. A ne možda nedostatak perspektive i radnih mjesta?!

Istina je, ustavne ovlasti predsjednika Republike vrlo su uske, i često se preklapaju s drugim razinama vlasti, od premijera do ministra obrane, i Kolinda Grabar-Kitarović, jednako kao svi njeni prethodnici, ima problema da se u takvim okolnostima snađe i nametne kao istinski politički faktor. Pitanje je – da dodamo digresiju – što bi recimo na tom mjestu radio Zoran Milanović koji planira kandidaturu za predsjednika 2020. godine, ako bi ovlasti ostale iste?! No, s druge strane, forsiranje sukoba i s premijerom i s ministrom obrane u ostavci ovih dana, sigurno nije dobar način da se ta njezina pozicija učvrsti i ojača autoritet te funkcije. Grabar-Kitarović želi se svakome svidjeti, i to je jedan od njezinih evidentnih problema (ujedno i jedna od bitnih razlika u odnosu na Milanovića, jer on nije želio da ga po ičemu pamte i radio je zdušno na tome da bude anti-simpatičan). Aktualna predsjednica pazi da je baš sve na njoj pic-mic, od frizure do odijela, od trepavica do solarija. Ima naravno i na to pravo, dapače, ali obavljanje funkcije možda bi joj bilo lakše kad ne bi bila toliko opterećena tim »sviđanjem«.

Ako si vrhovni zapovjednik oružanih snaga, tada možeš izdavati naredbe. Autoritet se donosi odlukama, ne dojmom. A sada imamo dojam, i to vrlo pouzdan, da joj se premijer Andrej Plenković već danima ne želi javiti na telefon jer je kritizirala njegovog ministra obrane zbog postupanja vojske u splitskom požaru, a on svakako želi da Damir, kako uporno u javnosti naziva svog kolegu Krstičevića, ostane u svojoj ministarskoj stolici. »Je li tako da svi želite da Damir ostane«, pitao je Plenković novinare prije dva dana, usavršavajući svoj cinizam do neslućenih visina. On se ne javlja predsjednici Republike! Nažalost, to je njezin problem, a ne njegov. Osim dojma da je time hrvatska politika srozana na doista niske grane, da u situaciji jedne elementarne nepogode ključni ljudi državne vlasti ne komuniciraju, malo koji drugi dojam smo dobili razvojem ove situacije.

Nažalost, predsjednica Grabar-Kitarović doista nije za sve ovo sama kriva. Ne radi se samo o tome da ima problem u komunikaciji s premijerom koji je napokon počeo pokazivati svoje pomalo oholo lice, a to je najlakše primijetiti po tome da je novinare počeo nazivati zlonamjernima. Problem je u Ustavu i ustavnim ovlastima, koje su isprepletene, a šef države je osoba s najvećim mogućim izbornim legitimitetom, neposredno biran od građana, no istodobno s vjerojatno najmanjim mogućim izvršnim ovlastima. Premijer je, s druge strane, stranački vojnik i talac saborske većine, ali s gotovo svim izvršnim polugama koje može imati, i tu je konflikt po prirodi stvari nužan. Očito je da bi Ustav trebalo mijenjati i možda vratiti izbor predsjednika u Sabor, pa bi i problemi s kohabitacijom nestali.

No, možda postoji rješenje i u ovom trenutku: po Ustavu, predsjednica može sazvati sjednicu Vlade. Ako osjeti da joj stvari do kraja izmiču iz ruku, ili joj se premijer još koji dan ne javi na telefon, ona doista može sazvati njega i njegov tim, kako bi otvorila temu o kojoj želi razgovarati. Time se puno prijetila u izbornoj kampanji, dok je premijer bio Milanović. Da vidimo kako će biti sada, kad premijer dolazi iz iste stranke.

Tihana Tomičić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: