Miljenko Jergović - Na Svetom Mihovilu/4

Piše: Miljenko Jergović, 26. 6. 2017.

Josef da Riva

Prije nego što se spusti u Sarajevo, i lijeno se razlije kotlinom u jedva malo veći potok, Miljacka se načas pokaže kao ozbiljna rijeka. Strm, okomit kanjon, uz koji se kreće tijesan drum, nekadašnja veza s istokom i svijetom sve do Carigrada, djelo je žive, plahovite planinske rječice koja bi se mogla, da je kojim slučajem ne znamo, pretvoriti u neki bosanski Colorado ili barem u Drinu, Taru ili Moraču.

Nakon što je Austrija usjekla trasu uskotračne pruge prema Višegradu, ovaj se kraj otkrio Sarajlijama u svoj njegovoj ljepoti.

Tu se Mošćanica ulijeva u Miljacku.

I tu je osamdesetih godina devetnaestog stoljeća kuću gradio Josef da Riva, Talijan, austrougarski državljanin, koji se u grad doselio odmah po okupaciji, da otvori skladište građevinskog materijala. U to doba nije bilo boljeg biznisa. Svud naokolo se gradilo, nastajalo je ono Sarajevo čiji obrisi i kulise postoje i danas.

Taj osam kilometara dug komad puta prema Kozijoj ćupriji nije imao ime.

Ili mu je ime bilo slabo i lako je nestalo da bi mogao biti nazvan po Talijanu koji se tu doselio i sagradio kuću.

Dariva.

Domaći čovjek ne bi za živu glavu na takvom mjestu, pustom i ukletom, gradio kuću.

Ali ono što je njemu pusto i ukleto, onome tko dođe izdaleka i ne zna za lokalne legende i vjerovanja, raj je na zemlji.

Uskoro je, 1890. ili 1891. Josef da Riva uz kuću podigao i restoran.

U njemu je točio vina dalekih krajeva.

Prokopao je brdo i u brdu prvi vinski podrum u povijesti Sarajeva. Sadio je lozu na obroncima iznad Kozije ćuprije. Nije priznavao sarajevsku zimu.

Na kraju je uredio i izletište na Bentbaši.

Ali sve to nije bilo dosta da se stare Sarajlije prestanu pitati zašto je podigao kuću na tako pustom i ukletom mjestu, daleko od ljudi.

Zaključili su da je Josef da Riva tamo negdje u svojim zavičajima ubio čovjeka, i da je od osvete bježao sve do Sarajeva i do Darive.

U tu sam priču i sam dugo vjerovao.

Ne znam kad sam i kako prestao vjerovati, ali čini mi se da je to bilo nedavno.

Njegov je spomenik neobično uščuvan. Je li razlog tome što je solidno sagrađen i što se zemlja nije pod njim ugibala, ili ga je nakon posljednjeg ukopa u grob – po svoj prilici 1964, kada je ukopan Ivan Ozor, o čijem srodništvu s Josefom da Rivom ne znamo ništa – netko obilazio i održavao?

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: