Talični Tom Tolušić

Neće Tomislavu Tolušiću pripasti Nobelova nagrada za mir iako je uspio napraviti nemoguće, ujediniti BiH, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju, no Zlatna malina ne gine mu za ratni film o prekomjernom granatiranju paprikama, jabukama, krastavcima, šljivama...

Pripremio je lukavo hrvatski ministar poljoprivrede teren pogodivši tajming srpanjskim novim pravilnikom kojim se uvodi kontrola većeg broja vrsta voća i povrća uvezenih iz nečlanica EU-a, a naknada za inspekcijski nadzor povećava s 90 na 2.000 kuna, pa su srbijansko kukulekanje i hrvatska euforija što prate svaku obljetnicu Oluje ovoga puta pali u drugi plan.

Ozbiljno se zaratilo s obje strane granice, samo još nedostaju borbene pjesme i poruke »Hrvatska rajčica u hrvatskom ajvaru«, »Srpska šljiva u srpskom pekmezu«, »Hrvatski klorofil u hrvatskim venama«, samo još da se pojave grafiti PAPRIKA NIKAD NEĆE BITI RARPICA, »Srbočetnička fotosinteza Go Home« i slični pa da trgovinski psi rata s obje strane krenu čerupati plijen. Koliko god se Tolušić pravio Toša tvrdeći kako se novi pravilnik odnosi na 168 zemalja, jasno je kako se on u stvarnosti tiče upravo ex YU država koje najteže pogađa. I koje sada zajednički kreću u protuofenzivu tražeći da Hrvatska svoje trupe povuče na početnu poziciju.

I tu leži ta kvaka zbog koje Tolušić uistinu zaslužuje ne jednu, već kilo Zlatnih malina. Naime, sa svim spomenutim državama osim Makedonije Hrvatska je u plusu kada je izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda i mliječnih prerađevina u pitanju. Tuk na utuk, dakle, najviše će štete nanijeti upravo hrvatskim proizvođačima i hrvatskoj državi koju Tolušić kao ministar zastupa i predstavlja!

Njegov je potez, kako bi to rekli Srbi, taličan otprilike kao da sada u jeku turističke sezone resorni ministar Gari Cappelli naredi fitosanitarni nadzor gostiju iz Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije, odnosno iz svih ne EU država s opravdanjem kako to čini kako bi zaštitio hrvatsko more! Ni Tolušićeva tvrdnja da poskupljenje na 2.000 kuna nije pretjerano ne drži vodu, a kamo li more, jer slične kontrole u Njemačkoj stoje 22 eura.

Stotine tona voća i povrća koje bi ovakvim suludim potezom mogle završiti na deponijima smeća govore da tu nešto jako smrdi i da za posve nepotrebno zatezanje odnosa s prijateljskim i susjednim zemljama netko mora snositi političku odgovornost. No, premijer Andrej Plenković u vrijeme godišnjih odmora nema vremena za igranje kruškama i jabukama pa će najvjerojatnije sporni pravilnik nakon sastanka zainteresiranih strana u Podgorici nestati tiho kao što se i pojavio. Ostat će tek sjećanje na buru u čaši Oluje 2017. koju je Tolušić izazvao ne bi li se proslavio, da bi nas na kraju sve osramotio.

A najviše samoga sebe. Jer, da je ovakav potez povukao prošle godine, bio bi ministar tek nekoliko sekundi, točno onoliko koliko bi danas onemoćalom Ivici Todoriću trebalo da telefonski nazove premijera i u slušalicu se izdere:

»Tko je ovog klipana koji mi kvari poslove u četiri države postavio za ministra?«

Branko Mijić, kolumna za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni: